Kaća Đuričković: Rodna ravnopravnost i ekonomija

Rodna ravnopravnost - ključ rasta, pravde i napretka

U posljednjih nekoliko godina, u fazi intenziviranog puta zemlje ka EU, žensko liderstvo u Crnoj Gori mijenja arhitekturu ekonomskog odlučivanja. Ključne politike koje danas oblikuju tržište rada i finansijski sistem vode upravo žene – i to ne simbolično, već kroz duboke institucionalne reforme

Crna Gora ušla je u zrelu fazu rodne politike – ima sve razvijeniji institucionalni odgovor i strateške dokumente, ali još nije ostvarila strukturni preokret koji bi se osjetio na tržištu rada, u vlasništvu kapitala i u sferi odlučivanja, kaže Kaća Đuričković, rukovoditeljka tima za rodnu ravnopravnost u kancelariji UNDP-a u Crnoj Gori, i rukovoditeljka RBEC SEAL Huba za rodnu ravnopravnost, koji funkcioniše u okviru kancelarije kao centar izvrsnosti, razmjene znanja i širenja ekspertize u oblasti rodne ravnopravnosti. Đuričković navodi da je rodna ravnopravnost oduvijek bila barometar razvoja, te da u digitalnoj eri mora postati princip dizajniranja ekonomije, a ne naknadna misao ili izolovani set mjera usmjeren na žene. Pojašnjava da feministička ekonomija traži da se proces odlučivanja demokratizuje – da bude otvoren, odgovoran i svjestan realnosti društva i perspektiva – i žena i muškaraca. Ukazuje na to da će regionalni program EU4Gender Equality povezati žene sa prostora cijelog Zapadnog Balkana i da je taj program, po svom obimu i značaju, jedna od najvažnijih regionalnih inicijativa u oblasti rodne ravnopravnosti.

Kakav je trenutno položaj žena u ekonomiji ako se imaju u vidu globalne transformacije – digitalna ekonomija, klimatske promjene, porast nejednakosti i slično?

Svijet prolazi kroz duboku transformaciju – društvenu, ekonomsku, tehnološku i klimatsku. Svaka od njih preispituje ko ima pristup moći, kapitalu i odlučivanju. Rodna ravnopravnost je oduvijek bila barometar razvoja i u digitalnoj eri mora postati princip dizajniranja ekonomije, a ne naknadna misao ili izolovani set mjera usmjeren na žene. Budućnost makroekonomije ne smije ponoviti neravnopravnosti prošlosti – ona mora primijeniti sve naučene lekcije i jednostavno resetovati sistem. To znači da treba preispitati pravila po kojima funkcionišu novac, moć i razvoj. Ta su pravila postavljena prije gotovo osam decenija, u svijetu koji je bio hijerarhijski, industrijski i skrojen po mjeri muškaraca. Danas živimo u potpuno drugačijem kontekstu – u digitalnoj, klimatski ranjivoj i sve neravnopravnijoj ekonomiji, u svijetu razapetom između retradicionalizacije i digitalizacije. Na globalnom nivou, ekonomisti sa ekspertizom u rodnoj ravnopravnosti ukazuju na pet ključnih pomaka koji su i te kako relevantni za EU, Zapadni Balkan i Crnu Goru – na demokratizaciju ekonomskog upravljanja, preispitivanje BDP-a kao glavnog pokazatelja razvoja, nova mjerila kvaliteta života i blagostanja, rodno odgovornu poresku politiku i na ekonomiju njege kao na srce nove razvojne paradigme. Dugo se ekonomija posmatrala kao tehnički neutralan prostor brojeva i bilansa, ali svaka ekonomska odluka zapravo je politička – određuje ko dobija priliku, a ko snosi teret. O tim odlukama i dalje često odlučuje uzak krug, dok glasovi onih koji svakodnevno žive njihove posljedice ostaju nevidljivi. Feministička ekonomija zato traži da se proces odlučivanja demokratizuje – da bude otvoren, odgovoran i svjestan realnosti društva i perspektiva – i žena i muškaraca. Prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma, ako se zadrži sadašnji tempo, biće potrebne 123 godine da se postigne puna rodna ravnopravnost, tj. paritet na globalnom nivou. U domenu ekonomskog učešća i prilika rodni jaz zatvoren je tek 61%, što znači da je gotovo 40% ekonomskog prostora i dalje zatvoreno za žene. Istovremeno, EIGE Indeks rodne ravnopravnosti 2024 pokazuje da prosječna ocjena za rodnu ravnopravnost u EU-27, iznosi 71 od 100 – što označava napredak, ali i uporno prisustvo strukturne neravnopravnosti. EIGE posebno upozorava na trajnu rodnu segregaciju tržišta rada: žene su dominantno zastupljene u niže plaćenim sektorima – poput obrazovanja i brige, dok su i dalje nedovoljno zastupljene u visoko plaćenim oblastima – kao što su tehnologija, inženjering i finansije. Ovi podaci potvrđuju da, uprkos institucionalnim naprecima, ekonomski sistem i dalje funkcioniše prema obrascima koji favorizuju akumulaciju moći i kapitala u muškim mrežama, dok su žene često nositeljke ekonomija njege, neplaćenog rada i niskih zarada.

Kada pogledamo brojke, jasno je da se rodna ravnopravnost u ekonomiji sporo pomjera – i globalno i u regionu. Gdje je Crna Gora u tom procesu i koje politike zaista mijenjaju stvarnost žena u ekonomiji?

Crna Gora je ušla u zrelu fazu rodne politike – ima sve razvijeniji institucionalni odgovor i strateške dokumente, ali još nije ostvarila strukturni preokret koji bi se osjetio na tržištu rada, u vlasništvu kapitala i u sferi odlučivanja. Zato UNDP radi na daljem jačanju arhitekture za politike rodne ravnopravnosti, ali i snažnije ukazujemo da ekonomska moć u zemlji još uvijek nije redistribuirana. Žene su prepoznate kao obrazovaniji dio populacije, ali ne i kao nositeljke kapitala i vlasništva – samo četvrtina preduzeća u ženskom je vlasništvu, a manje od jedne trećine menadžerskih pozicija zauzimaju žene. Struktura zaposlenosti i dalje odražava rodne obrasce – žene su dominantno prisutne u nisko plaćenim sektorima poput – obrazovanja, zdravstva i administracije, dok su gotovo nevidljive u sektorima visoke dodate vrijednosti – tehnologiji, energetici, finansijama i industriji. Prema EIGE Gender Equality Indexu 2024, Crna Gora se nalazi ispod prosjeka EU, sa indeksom koji odgovara oko 71 bodu, što znači da je zemlja zatvorila približno 71% rodnog jaza, dok prosjek EU iznosi 76,4%. Po metodologiji Svjetskog ekonomskog foruma, ako bi se zadržao trenutni tempo, Crnoj Gori bi bilo potrebno više od 100 godina da zatvori jaz u ekonomskom učešću žena. U posljednjih nekoliko godina, u fazi intenzivnog puta zemlje ka EU, vidimo da žensko liderstvo u Crnoj Gori mijenja arhitekturu ekonomskog odlučivanja. Ključne politike koje danas oblikuju tržište rada i finansijski sistem vode upravo žene – i to ne simbolično, već kroz duboke institucionalne reforme. To me istinski raduje.

Tako je recimo Centralna banka Crne Gore otvorila novo poglavlje finansijske inkluzije kroz inicijative „WE Finance Code”, kojima se sistemski prate rodno razvrstani podaci o pristupu kreditima i vlasništvu nad finansijskim sredstvima, štednji i sl. Ovaj strateški iskorak dešava se pod liderstvom guvernerke Irene Radović, koja se kontinuirano zalaže za otvaranje pristupa kapitalu i za sistemsko povećanje vidljivosti žena u ekonomiji, a koje se ogleda u podršci inicijativama poput “Women on Boards Montenegro”. Sfera rada u Crnoj Gori prolazi kroz važnu fazu reforme zakonodavnog i institucionalnog okvira, kojom se tržište rada postepeno usklađuje sa evropskim i međunarodnim standardima. Pod vođstvom ministarke Naide Nišić, izmjenama Zakona o radu uvodi se veća transparentnost zarada, čime se stvaraju preduslovi za smanjenje rodnog jaza u platama, kao i preduslovi za jačanje povjerenja između zaposlenih i poslodavaca, što predstavlja suštinski pomak ka ekonomiji u kojoj se sigurnost, ravnopravnost i dostojanstven rad prepoznaju kao razvojni resurs, a ne samo kao socijalna obaveza. Paralelno sa tim, Fond za inovacije, kojim rukovodi Bojana Femić-Radosavović, pokazuje kako domaće institucije mogu funkcionisati po najvišim evropskim standardima, kako se inovaciona politika pretvara u instrument rodno odgovornog ekonomskog i tehnološkog napretka. Ovi primjeri, a nijesu jedini, jasno pokazuju da Crna Gora ulazi u novu razvojnu fazu u kojoj institucije moraju da postanu mjerilo kvaliteta upravljanja.

Nedavno je počela realizacija regionalnog programa EU4Gender Equality, koji će povezati žene sa prostora Zapadnog Balkana. Šta taj program konkretno donosi?

Regionalni program „EU4GenderEquality: Ekonomsko osnaživanje žena i zaustavljanje nasilja nad ženama“, koji finansira Evropska unija, a zajednički sprovode UNDP i UN Women, po svom obimu i značaju, jedna je od najvažnijih regionalnih inicijativa u oblasti rodne ravnopravnosti. Ovaj projekat povezuje šest ekonomija Zapadnog Balkana, s ciljem da se unaprijedi ekonomski položaj žena, promijene rodni stereotipi, poveća učešće žena u STEM oblastima i stvori okruženje u kojem žene mogu biti liderke razvoja.
Program će pružiti podršku ženama kroz nekoliko ključnih pravaca – pristup kapitalu i tržištima, razvoj digitalnih i STEM vještina, umrežavanje i mentorstvo kroz regionalne platforme, i jačanje kapaciteta institucija koje sprovode rodno odgovorne politike. Region i Crna Gora nasljeđuju važan dio socijalnog nasljeđa bivše Jugoslavije, u kojoj su žene bile prepoznate kao aktivne učesnice ekonomskog i društvenog razvoja, a ne samo kao korisnice sistema. To iskustvo – iako nastalo u drugačijem političkom kontekstu – nosi u sebi vrijednosti koje su danas u srcu evropskog projekta: solidarnost, jednak pristup, obrazovanje, socijalnu pravdu i ekonomsku dostupnost za sve. Zato i Crna Gora, kao predvodnica na putu ka EU, ima šta da donese na evropski pregovarački sto: ne samo da uči od Evrope, već i da ponudi model zajedništva i društvene brige koji pokazuje da se rodna ravnopravnost može graditi ne samo kroz formalne okvire, već kroz sistem u kojem se podrška, rad i briga dijele pravedno.
Posebno nas raduje što je upravo UNDP u Crnoj Gori prepoznat kao lider u ovom polju – dva puta uzastopno dobitnik je zlatnog SEAL pečata za izvrsnost u radu na rodnoj ravnopravnosti, i što zahvaljujući toj ekspertizi zemlja teži da bude sjedište regionalnih inicijativa za rodnu ravnopravnost, pretvarajući Crnu Goru u centar izvrsnosti za rodno odgovorne politike. To je ujedno i prilika za državu da pokaže da male ekonomije mogu predvoditi velike promjene, ako u centru politike stoje ljudi, a u centru ekonomije – ravnopravnost.
Stoga EU4Gender Equality nije samo program – to je regionalni okvir koji Zapadni Balkan ne posmatra kao skup izazova, već kao prostor mogućnosti, u kojem žene postaju pokretačice inovacija, rasta i društvene kohezije. U središtu svega su liderstvo i partnerstvo – ono koje okuplja, povezuje i inspiriše.

Program stavlja u fokus i pitanje žena u STEM oblastima. Koliko su žene prisutne u tim sektorima i kako planirate da ih osnažite?

U eri vještačke inteligencije, digitalnih inovacija i ubrzanih promjena tržišta rada, pitanje ‚ko stvara tehnologiju’ jednako je važno kao i pitanje ‚kome ona služi’. Poslovi budućnosti, u oblastima podataka, inženjeringa, energetike i automatizacije, već sada oblikuju globalne tokove moći i kapitala. Ako žene izostanu iz tih procesa, rizikujemo da digitalna ekonomija reprodukuje stare obrasce neravnopravnosti u novom, sofisticiranijem obliku. Zato je ulaganje u žene u STEM oblastima jednako ulaganju u budućnost društva. U Crnoj Gori žene čine svega 14% zaposlenih u STEM profesijama, dok se u regionu taj udio kreće između 12% i 20%. Iako žene čine znatan broj visokoškolskih studenata u STEM poljima širom Balkana, njihov prelazak iz učionica u istraživačke centre, tehnološke firme i startap ekosisteme još uvijek je ograničen. Problem, dakle, nije u znanju – problem je u pristupu, vidljivosti i prilikama. Kroz program EU4Gender Equality, UNDP i Evropska unija fokus stavljaju upravo na taj most između znanja i mogućnosti. Zato jačamo i osnažujemo Regionalnu mrežu žena u STEM oblastima, inicijativu koju su prije nekoliko godina pokrenuli UNDP i Savjet za regionalnu saradnju (RCC), a koja danas okuplja žene iz svih šest ekonomija Zapadnog Balkana. Sada, kroz ovaj program, mreža će dobiti veću podršku i veće resurse kako bi mogla da povezuje i osnažuje kroz mentorstvo žene koje se ostvaruju u nauci, tehnologiji i inovacijama.
Cilj je stvoriti prostor u kojem će doprinos žena biti vidljiv i presudan za razvoj novih rješenja. Borba za više žena u STEM oblastima nije pitanje statistike, već pokret za inovacije, startapove i ideje koje unose novu perspektivu u svijet tehnologije.

Kada pogledamo sve te procese – od ekonomskih reformi do digitalne tranzicije – kako vidite budućnost rodne ravnopravnosti u našem regionu?

Danas, kada imamo sve izraženije retrogradne trendove i pokušaje da se umanje već dostignuta prava, važno je naglasiti da očuvanje postignutih standarda rodne ravnopravnosti nije kraj – to je preduslov za dalji napredak. Naš zadatak je da podižemo ljestvicu i da ne dozvolimo nazadovanje – rodnu ravnopravnost treba posmatrati kao suštinu razvoja, a ne kao razvojno poglavlje. U toj misiji UNDP nije samo partner za razvoj već i partner u razvoju – zajedno sa institucijama, privatnim sektorom, akademijom i građanima. Naša uloga je da podržimo ekonomije Zapadnog Balkana u očuvanju dostignutih prava, u jačanju demokratskih standarda i stvaranju prostora u kojem će ravnopravnost biti prepoznata kao temelj stabilnosti, a ne samo kao socijalna obaveza. Vjerujem da dolazi vrijeme u kome rodna ravnopravnost više neće biti tema rasprave, već će biti mjera napretka i standard svakog razvoja; vrijeme u kojem žene neće morati da ‚uhvate korak’, jer će one određivati tempo promjena; vrijeme u kojem će ekonomska pravda i ljudsko dostojanstvo ići ruku pod ruku, u kome će inkluzija postati uslov napretka, a ne luksuz. Na kraju, podsjetila bih na riječi Glorie Steinem – „Nijesmo mi budućnost – mi smo sada”. I upravo to ‚sada’ jeste trenutak u kojem žene unutar ekonomije, nauke i politike traže mjesto za stolom i kreiraju viziju partnerstva, povjerenja, ravnopravnosti i znanja koji po svojoj suštini jesu razvoj.