Moguće je, vjeruj u sebe i ulaži u sebe!

Moj princip je pažljivo planiraj i odredi prioritete! Nekad odložim sastanak ili odradim projekat tokom noći da bih stigla na školsku predstavu ili muzički recital! Nekad preskočim nešto bitno za moju djecu i ne osjećam grižu savjesti, jer znam da će oni razumjeti i biti ponosni na mamu i njene uspjehe!

Jesen 2022. godine! Jako se radujem da se u Crnoj Gori rađa magazin koji će pokazati šta su sve žene postigle u svojim biznisima. Šireći vijesti o nečijem uspjehu ne samo da odajemo priznanje osobi već i nekom drugom dajemo inspiraciju. Možda ideje iz ovog magazina podstaknu neku novu preduzetnicu da končano pokrene ideju koju već dugo ima u glavu, ali nema dovoljno hrabrosti da je realizuje.

Dok ovo pišem, naviru sjećanja na 1999. godinu. Kroz Klub preduzetnika Ekonomskog fakulteta,  sa kolegama, organzijem prvi kurs za žene na temu kako da započnu svoj biznis. Još je upečatljiv razgovor sa ženom koja kaže „dugo mi je trebalo da se odlučim na ovo, ali ako moj muž može da ima svoj biznis, mogu i ja, i hoću nešto da naučim”. Pitam se zašto je to tako? Zašto joj je dugo trebalo da se odluči? Koliko su i jesu li još uvijek jake predrasude koje definišu rodno određene uloge? Predrasude su još uvijek poprilično jake, ali ne i nesavladive.

Da su rodno određene uloge još uvijek i svugdje jake, najbolje nam govori pandemija Covid-19. Socio-ekonomske posljedice pandemije mnogo su se više odrazile na žene. Žena je bila ta koja prva napušta posao kada su se škole zatvorile da bi se brinula o djeci ili je prva koja je izgubila posao jer radi u „tipčino ženskim profesijama” (usluge, zdravstvo, obrazovanje). Ali mora li to da bude tako? Ne! Definitivno ne! Ali da bi se to promjenilo, predrasude se moraju prevazići! Kako?

Da bih odogovorila na pitanje koje postavljam, čitam rezultate istraživanja raznih međunarodnih organzicija – Međunarodne organizacije rada, Ujedinjenih nacija, Svjetske banke, koje daju podatke o biznisu u Crnj Gori. Žene su na otprilike 30% menadžerskih pozicija u Crnoj Gori (srednji i viši menadžment), ali u svega 15% firmi žene su glavni menadžeri. Voljela bih da su ovi brojevi veći, ali nisu.

Razmišljam kako bih mogla da sumiram svoje iskustvo od 26 godina rada kao ekonomistkinja u akademiji i raznim finansijkim organizacijama i šta da poručim ženama koje se lome u sebi da li da započnu karijeru, svoj biznis i time doprinesu da se prethodno navedene brojke povećaju. Moja tri savjeta jesu: moguće je, vjeruj u sebe i ulaži u sebe!

Moguće je! Žene mogu i prisutne su u svim profesijama, čak i u onima koje su zbog predrasuda rodno određene kako muške. Svijet finansija, recimo! Offcial Monetary and Financial Institutions Forum (OMFIF) izdaje publikaciju Gender Balance Index, čiji pokazatelji za 2022. godinu kažu: žene su guverneri u 11% centralnih banaka u svijetu i izvršni direktori u 14% komercijalnih banaka u svijetu. Sve više i više organizacija postavlja kvote za žene na liderskim pozicijama i u upravnim odborima. Proces je spor, ali ide i stvara šanse. Ali da bi se šanse realizovale, neophodno je da vjeruju u sebe i neprestano ulažu u sebe i svoje obrazovanje!

Vjeruj u sebe! Stidljivost i nesigurnost dosta često nam stvore prepreke za uspijeh. Često uočim da se žene podsvjesno povuku. Na primjer, ako je ograničen broj mjesta za stolom u sali za sastanke, žene će automatski sjesti u drugi red. Takođe, vjerovatnije je da će se žena prije povući iz argumenta, jer možda neko drugi to zna bolje. Vjera u sebe je neophodna! Niko nije predoređen za neki posao ili poziciju! Ali vjera u sebe se ne stvara tek tako! Vjera u sebe se stiče obrazovanjem i sticanjem iskustva!

Ulaži u sebe! Obrazovanje je ključno! I ne završava se dobijenom diplomom! To je konstantni proces! Svijet oko nas se mijenja brzo i da bismo „ostali u toku” neophodno je ulagati u sebe kroz kurseve, istarživanje, čitanje! Informacije su danas lako dostupne i postoji bezbroj opcija za sticanje znanja. Znanjem se najlakše obaruju sve predrasude i prepreke. Znanje i istraživanje služe kao inkubator ideja! Čitanjem nekog teksta na internetu ili pohađanjem kursa može se roditi ideja za biznis, za novu karijeru. Čak i ako ideja ne uspije iz prvog puta, iskustvo je dragocijeno i pomoći će u sljedećem pokušaju. Ne odustaj!

Želim da se osvrnem i na pitanje – kako izbalansirati karijeru i porodicu. Ne postoji magična formula ili magični odgovor! Nije lako, ali je moguće! Često se osjećam kao žongler sa nekoliko loptica, pokušavajući da izabalansiram obaveze na poslu i podizanje troje djece! Moj princip je pažljivo planiraj i odredi prioritete! Nekad odložim sastanak ili odradim projekat tokom noći da bih stigla na školsku predstavu ili muzički recital! Nekad preskočim nešto bitno za moju djecu i ne osjećam grižu savjesti, jer znam da će oni razumjeti i biti ponosni na mamu i njene uspjehe!

Dragana Ostojić započela je karijeru na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore 1996. godine kao asistentkinja na predmetima Makroekonomija i Biznis i preduzetištvo. Od 2001. do 2003. godine obavljala je funkciju glavne ekonomistkinje u Centralnoj banci Crne Gore, a od 2003. do 2007. godine radila je u Svjetskoj banci. Od 2009. godine radi kao ekonomistkinja u Međunarodnom monetarnom fondu.

*Iznijeti stavovi su stavovi autorke i ne predstavljaju stavove MMF-a, njegovog Izvršnog odbora ili menadžmenta MMF-a.
(Visited 33 times, 1 visits today)