Rodna (ne)ravnopravnost
u Crnoj Gori

Piše: Marija Risteska, konsultantkinja za ekonomsko osnaživanje žena u Sekretarijatu Savjeta za konkurentnost, projektu koji podržava Evropska banka za obnovu i razvoj u saradnji sa Vladom Ujedinjenog Kraljvstva

U Crnoj Gori je nezaposlenost među ženama veća u odnosu na nezaposlenost muškaraca s obzirom na to da je, prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore iz marta 2022. godine, od ukupnog broja nezaposlenih 58,7% žena. Štaviše, broj nezaposlenih žena povećao se tokom pandemije COVID-19. Indeks rodne ravnopravnosti pokazuje da 42,7% žena provodi vrijeme brinući se o djeci, starijim osobama i rođacima sa invaliditetom, dok je samo 23,8% muškaraca koji rade isto. Čak 68% žena provede najmanje jedan sat dnevno na neplaćenom radu u domaćinstvu, što je slučaj sa samo 10,3% muškaraca.

Postoji i rodna segregacija na tržištu rada. Žene su nesrazmjerno više zastupljene u sektoru obrazovanja – 74% od ukupnog broja zaposlenih u tom sektoru su žene, mada je veći jaz primijećen u zdravstvenom sektoru, gdje žene predstavljaju 81% ukupne radne snage. U proizvodnji situacija je obrnuta – u ukupnoj radnoj snazi muškarci učestvuju sa 70% u poređenju sa 30% žena. Veće rodne razlike primjećuju se u transportnom sektoru, gdje su žene zastupljene sa samo 15,5%, kao i u građevinarstvu, gdje žene čine samo 10% zaposlenih.

Indeks rodne ravnopravnosti u domenu „novca” mjeri nejednakost u pogledu opšte ekonomske situacije i za Crnu Goru iznosi 59,7, što je znatno niže od prosjeka u 28 država Evropske unije. Posmatrajući dvije komponente ovog domena – pristup finansijskim resursima i ekonomsku situaciju, zapaža se da je rodna neravnopravnost veća kod pristupa finansijskim resursima.

Pozitivno je da, prema podacima Uprave prihoda i carina, postoji trend rasta broja preduzeća čije su vlasnice žene. Naime, u odnosu na 2011. godinu, u martu 2022. dvostruko je povećan broj malih i srednjih preduzeća i 5% je povećan broj žena vlasnica tih preduzeća. Međutim i pored toga žene su vlasnice svega 22,2% MSP u Crnoj Gori. Istraživanje preduzeća u Crnoj Gori iz 2019. godine pokazuje da postoji rodni jaz u učešću žena u najvišem menadžmentu i vlasništvu preduzeća. Naime, dok je procenat učešća žena u zaposlenju gotovo uravnotežen – 44% od ukupnog broja zaposlenih, u istraživanju top-menadžmenta, koje je radila Svjetska banka, dolazi se do podataka da je samo 15% žena u top-menadžmentu i 24% u vlasništvu preduzeća. Najveća nejednakost se primjećuje u oblasti vlasništva nad imovinom, gdje su žene u Crnoj Gori vlasnice samo 4% kuća i 8% zemlje, dok je u pogledu vikendica ovaj procenat veći – 14% vikendica je u vlasništvu žena.

Kroz unapređenje procesa javnih nabavki može se postići i generalno unapređenje rodne ravnopravnosti

Preduzeća koja vode žene često su potkapitalizovana i koriste manje spoljnog finansiranja, oslanjajući se više na sopstvenu ušteđevinu i sredstva supružnika (OECD, 2018). Ova preduzeća u ranoj fazi privlače manje kapitalnih investicija, pa su potrebne odgovarajuće mjere da bi se omogućio pristup finansiranju MMSP-a.

InvestEU, investicioni program EU od 2021. godine, djelovaće kao njihov katalizator, koristeći i stimulišući rodno pametno finansiranje, tj. finansiranje koje omogućava osnaživanje i podsticaj žena osnivača i investitora. Da bi otključala potencijal privatnog sektora, EU će povećati finansiranje preduzeća kroz znatna izdvajanja za garancije u okviru Garancijskog fonda za Zapadni Balkan i udvostručiće bespovratna sredstava koja su obezbijeđena u okviru instrumenta za razvoj i inovacije preduzeća na Zapadnom Balkanu, koji su dio investicionog okvira za Zapadni Balkan. Ovi instrumenti treba da se koriste za podršku ženama preduzetnicama i za unapređenje ženskog poslovanja.

Komercijalne banke uvijek kažu da im je potreban „business case” kako bi se odlučile da odobravaju specifične kredite ženama. Do sada nije postojao mehanizam za prikupljanje podataka po polu – nismo znali da li je preduzeće koje je vođeno od žene ili ono u kojem je žena osnivač žensko preduzeće. Uvođenjem MEST IWA 34 – radni dokument međunarodne organizacije za standardizaciju, s kojim se uvodi definicija ženskog preduzetništva, omogućava se kategorizacija preduzeća kako bi banke mogle da prikupe podatke, analiziraju rizik i kreiraju „business case” za olakšanje pristupa finansiranja ženskih biznisa. Do sada je postojao samo anegdotalni dokaz da su žene glavni korisnici mikrofinansijskih institucija i da su odgovorniji klijenti od muškaraca u vraćanju kreditnih sredstava. Primjenom MEST IWA 34, ove pretpostavke će moći da se provjere i u praksi. S druge strane, MEST IWA 34 daje mogućnost kreiranja baze podataka, analiza i kreiranja bankarskih proizvoda, ali i politika za ekonomsko osnaživanje žena u biznisu.

4% kuća i 8% zemljišta u Crnoj Gori ima žene za vlasnice

Ovo je naročito važno u vrijeme postcovid oporavka kada će se finansijska infuzija preliti u biznis sektor putem kredita i grantova, a žene preduzetnice, osim što imaju snažnije vještine preživljavanja u poslu u poređenju sa muškarcima, u odnosu na njih treba da imaju i da imaju i jednak pristup ovim finansijskim šemama. Ako je pristup finansiranju zasnovan samo na pasivnom kapitalu, znajući da su žene u Crnoj Gori vlasnice samo 4% kuća i 8% zemlje, onda je ovakav pristup ograničen. Zato je potrebno finansiranje koje omogućava osnaživanje i podsticanje žena kao osnivača i rukovodilaca preduzeća. Državni programi kojima se finansira razvoj preduzetništva i pomaže unapređenje konkurentnosti, moraju prepoznati ženska preduzeća.

Budžet je sveobuhvatan godišnji plan prihoda i primanja i plan rashoda i izdataka, koji omogućava sprovođenje javnih politika i odluka koje donose državni organi, organi državne uprave i lokalne samouprave, javne ustanove, javna preduzeća i druga pravna lica koja vrše javna ovlašćenja. Sa tim u vezi, nije dovoljno ako su ovi organi u svim fazama planiranja, donošenja i sprovođenja odluka, kao i preduzimanja aktivnosti iz svoje nadležnosti, uveli rodnu perspektivu samo na osnovu ocjene i vrednovanja uticaja tih odluka i aktivnosti na položaj žena i muškaraca. Potrebno je uvesti rodnu perspektivu i u budžet koji omogućava njihovu implementaciju. Ovo se zove rodno budžetiranje.

U svim sferama društva postoje rodne nejednakosti. Država ima vodeću ulogu u otklanjanju tih nejednakosti i stvaranju uslova za rodnu ravnopravnost, kroz politike koje vodi. Budžet kao najvažniji alat javne politike može kroz preraspodjelu sredstava da utiče na smanjenje jaza između muškaraca i žena.

Rodno odgovorno budžetiranje podrazumijeva primjenu alata kao što je rodna analiza rashoda i prihoda, rodna analiza korisnika, rodna „cost-benefit” analiza, rodna „cost-efectiveness” analiza … Analiza podrazumijeva procjenu da li budžet omogućava bolji pristup muškaraca i žena resursima koji se obezbjeđuju budžetom, kao i da li imaju jednake koristi od upotrebe tih resursa. Kako žene nijesu potpuno ravnopravno zastupljene u procesima odlučivanja, analiza nam daje informacije da li su ženske perspektive uvedene u razvoj politika koje se sprovode budžetom.

 

15% žena je u top-menadžmentu kompanija u Crnoj Gori

Rodno odgovorne javne nabavke moćan su alat za osnaživanje žena, promociju rodne ravnopravnosti i građenje ravnopravnijeg društva. U javnim nabavkama mogu se sprovesti intervencije kao što su – olakšavanje pristupa javnim nabavkama malih i srednjih preduzeća (MSP) koja vode žene, uvođenje rodne ravnopravnosti u cijeli lanac snabdijevanja kako bi se stiglo do drugih dobavljača, diversifikacija sektora u kojima dominiraju muškarci i podrška diversifikaciji korporativnog lanca snabdijevanja. Povećano učešće žena i preduzeća koja su u vlasništvu žena ili koja vode žene u javnim nabavkama ne samo da bi olakšalo postizanje rodne ravnopravnosti, kao cilja samog po sebi, već već bi poboljšalo i ishode nabavki preko povećanja baze potencijalnih dobavljača, te bi unaprijedilo i konkurenciju na crnogorskom tržištu. Ali to nije dovoljno. Paket intervencija koji se sprovodi u drugim zemljama pokazuje koliko je široko i dalekosežno posmatranje nabavki kroz rodnu perspektivu i da su neophodne i direktne i indirektne intervencije. Na primjer, standardna tenderska dokumentacija (SBD) može se izmijeniti kako bi se uticalo na način na koji ponuđači obezbjeđuju rodnu ravnopravnost unutar kompanija i na taj način se kroz privatni sektor može unaprijediti rodna ravnopravnost.

Dodatno, unapređenjem procesa javnih nabavki može se i generalno unaprijediti rodna ravnopravnost. Naime, ako se uzme u obzir da su socijalni kriterijumi koji se koriste u javnim nabavkama povezani sa mjerama koje omogućavaju balans između privatnog života i posla, ili sa mjerama za unapređenje statusa žena u ekonomiji – onda javne nabavke mogu da utiču na cijelo društvo. S obzirom na veliku kupovnu moć koju vlade država imaju, jer javne nabavke čine u prosjeku oko 15% vrijednosti evropskog BDP-a, značaj javnih nabavki za rodnu ravnopravnost u društvu izuzetno je veliki.

(Visited 11 times, 1 visits today)