Ženski biznis - neostvareni potencijal crnogorske privrede

Praksa i sva dostupna renomirana istraživanja pokazuju da veće učešće žena na pozicijama korporativnog i ekonomskog odlučivanja doprinosi snažnijem ekonomskom rastu i većoj otpornosti ekonomija

Pitanje rodnog balansa u privrednoj sferi daleko nadilazi potrebu numeričkog prikaza žena i muškaraca u vlasničkoj strukturi ili upravljačkim tijelima kompanija. Ono je konkretan dokaz zrelosti jednog društva, njegove emancipacije, ali i ekonomske logike. Relevantna isku­stva finansijskog sektora, ali i brojna istraživanja i analize ukazuju da „ženska preduzeća” odgovornije posluju, da su otpornija na krizne situacije i često više usmjerena ka klijentima i krajnjim korisnicima. Iako se u Crnoj Gori može govoriti o tome da je postignut određeni napredak u rodnoj ravnopravnosti u biznisu u posljednjih deset godina, te da postoji više programa i finansijskih linija kojima se stimuliše žensko preduzetništvo, prostora za znatno unapređenje ima. Upravo ta ’niša’, unutar crnogorske ekonomije, otvara se kao neiskorišćeni potencijal za razvoj ženskih biznisa koji bi mogao da doprinese ne samo razvoju i rastu domaće privrede nego i boljem pozicioniranju žena u društvu. Snaga ženske poslovne misli ne bi trebalo da bude dominantno rezervisana za mikro, mala i srednja preduzeća – već bi akumulirano znanje, vještine i sposobnosti žena trebalo isko­ristiti i na mjestima odlučivanja i prilikom kreiranja politika.    
U BI Consultingu nijesmo imali dilemu treba li podržati inicijativu Top Women Business Montenegro. Ključni zaključci analize aktivnosti žena u crnogorskoj poslovnoj zajednici, koja je sprovedena za potrebe projekta TWBM, pokazali su da je udio „ženskih preduzeća” u crnogorskoj ekonomiji i dalje na niskom nivou, odnosno da je daleko od nivoa da bi se moglo smatrati da postoji adekvatna rodna zastupljenost u biznisu. Udio „ženskih preduzeća” u prihodima, neto rezultatu i broju zaposlenih još je manji, što znači da je prosječno „žensko preduzeće” po obimu manje od prosječnog crnogorskog preduzeća, ali da u isto vrijeme ima bolje finansijske parametre i pokazuje veću otpornost u kriznim godinama. Struktura „ženskih preduzeća”, kako geografska tako i po djelatnostima, ne razlikuje se puno u odnosu na strukturu cijele crnogorske privrede. Dodatno, visoka centralizacija u glavnom gradu i centralnom regionu i zaostatak sjeverne regije, glavna je karakteristika geografske rasprostranjenosti, te bi pitanja ženskih biznisa trebalo da nađu mjesto u svakoj strategiji koja bude tretirala ravnomjeran regionalni razvoj. Slično je i sa strukturom po djelatnostima, s tim što je kod „ženskih preduzeća” u odnosu na ostala preduzeća udio uslužnog sektora još izraženiji. Analiza je pokazala da je i pored rasta u apsolutnim brojkama, udio „ženskih preduzeća” u crnogorskoj ekonomiji u prethodnih pet godina opa­dao, dok je udio rezultata „ženskih preduzeća” uglavnom stagnirao. U takvoj situaciji, pažnju bi trebalo usmjeriti na povećanje učinkovitosti postojećih, kao i na kreiranje dodatnih mjera podrške ženskoj poslovnoj zajednici.
Radi valjanog razumijevanja rezultata analize važno je ukazati i na način kako je analiza obavljena. Pošli smo od svih aktivnih preduzeća u Crnoj Gori koja redovno predaju ispravne finansijske izvještaje, s tim da su iz analize izuzeta preduzeća iz sektora finansija. Za identifikaciju posmatranog skupa oslonili smo se na međunarodne definicije MEST IWA 34 i prvi put ih primijenili za preduzeća u vlasništvu žena i preduzeća kojim upravljaju žene, uz minimalno prilagođavanje okolnostima i raspoloživim podacima. Ključne osobine ovih definicija jesu da su preduzeća u vlasništvu žena ona kod kojih jedna odnosno više žena imaju više od 50% vlasništva i imaju sva ovlašćenja i odgovornosti za operativno i strateško upravljanje i ko­ntrolu poslovanja preduzeća. Preduzeća kojim upravljaju žene jesu ona kod kojih jedna odnosno više žena nemaju većinsko vlasništvo u preduzeću, ali imaju sva ovlašćenja i odgovornosti za upravljanje i kontrolu poslovanja preduzeća. Prepoznata preduzeća iz obje kategorije izdvojili smo, utvrdili njihov broj i njihove ostvarene poslovne rezultate u posljednjih pet godina, a zatim broj i odnos stavili u odnos sa brojem i rezultatima cijele privrede. Iz cijelog skupa izdvojili smo uzorak preduzeća koja ispu­njavaju kriterijume projekta TWBM, napravili iste izračune broja i rezultata, stavili ih u odnos sa brojkama na nivou crnogorske privrede i dobili rezultate koji su potvrdili nalaze dobijene na cijelom skupu.
Primjenom definicija MEST IWA 34, na bazi finansijskih izvještaja za 2021. godinu, utvrdili smo da je na kraju te godine u Crnoj Gori poslovalo 3.914 preduzeća u vlasni­štvu žena ili 13,96% svih preduzeća, kao i 2.152 preduzeća kojima upravljaju žene, odnosno 7,67% svih aktivnih preduzeća koja uredno predaju ispravne finansijske izvještaje. Sabiranjem te dvije grupe preduzeća dobijamo 6.066 „ženskih preduzeća” ili 21,35% svih preduzeća u Crnoj Gori.
Ukupni poslovni prihodi ovih preduzeća iznose oko 1,23 milijarde eura, odnosno 13,19% ukupno ostvarenih poslovnih prihoda u crnogorskoj ekonomiji 2021. godine. Ova preduzeća ostvarila su 47,8 miliona dobiti, što čini 81,74% dobiti ostvarene 2021. godine na nivou cijele ekonomije. Ženska preduzeća zapošljavala su 2021. godine 21.199 osoba, što je 15,32% zaposlenih u svim preduzećima (privatnim i javnim).
Navedeni podaci pokazli su da je Crna Gora daleko od rodne ravnopravnosti u biznisu, te da u ženskoj populaciji postoji veliki potencijal, čijom se aktivacijom može dati znatan doprinos ukupnom razvoju crnogorske ekonomije. U skladu sa tim, na pitanje rodne ravnopravnosti u biznisu, prije svega, trebalo bi gledati kao na neostvareni privredni potencijal, čije oslobađanje jeste neophodan korak ka punoj emancipaciji društva, ne samo u ekonomskom već i u kulturološkom i svakom drugom smislu.
Ključna razlika analize BI Consultinga u odnosu na do sada komunicirane podatke jeste u tome što su prvi put primijenjene definicije MEST IWA 34. Važno je istaći i to da su naši analitičari, kako bi došli do kvalitetnih nalaza i zaključaka, posmatrali kretanje broja „ženskih preduzeća” i njihovih poslovnih rezultata u prethodnih pet godina.
Takav pristup analizi dostupnih podataka ukazao je na trendove: broj preduzeća u obje grupe rastao je u prethodnih pet godina u apsolutnom iznosu, ali je učešće preduzeća u vlasništvu žena u odnosu na ukupan broj preduzeća u Crnoj Gori stagnirao (sa 13,90% u 2017. do 13,96% u 2021. godini), dok je učešće preduzeća kojim upravljaju žene u znatnom padu – sa 9,81% u 2017. na 7,67% u 2021. godini.

Ako obje grupe posmatramo zajedno i pratimo kao broj „ženskih preduzeća”, vidi se da njihov broj raste u apsolutnom iznosu, ali sporije nego što raste broj preduzeća u crnogorskoj ekonomiji. Sljedstveno tome, udio „ženskih preduzeća” pao je sa 23,71% u 2017. godini na 21,63% u 2021. godini.

Trend učešća u poslovnim prihodima u prethodnih pet godina stagnirao je od 13,62% u 2017. godini do 13,19% u 2021. godini, dok je broj zaposlenih blago rastao sa 14,38% u 2017. do 15,32% u 2021. godini.
Trend učešća u dobiti, koji se obično kretao od 20% do 25% znatno je promijenjen tokom krizne 2020. godine i u postkriznoj 2021. godini. Naime, u kriznoj 2020. godini, kada je cijela ekonomija napravila gubitak od oko 364 miliona eura, „ženska preduzeća” učestvovala su u tom gubitku sa svega 2,8%. Naredne 2021. godine, kada je cijela ekonomija ostvarila neto dobitak u iznosu 58,5 miliona eura, „ženska preduzeća” ostvarila su neto dobit u iznosu od 47 miliona eura ili čak 81,74% neto dobiti ostvarene na nivou cijele privrede. Ovakav slijed može da upućuje na znatno veću otpornost „ženskih  preduzeća” u kriznim vremenima, ali bi za takvu tvrdnju trebalo da se slična situacija ponovi u više kriznih godina.

Pad udjela „ženskih preduzeća” u ukupnom broju preduzeća u Crnoj Gori pokazuje potrebu za većom podrškom u osnaživanju ženske poslovne zajednice, kao i za preispitivanjem postojećeg sistema podrške kroz analizu realnih učinaka i postignuća. Činjenica da i pored velikih napora i ulaganja udio ženskih preduzeća pada, govori o težini i značaju ovog problema i izaziva zabrinutost. Zapitajmo se – šta bi bilo da nema ni postojećih mehanizama podrške.
Važno je pojasniti i učešće ženskih preduzeća u neto dobiti 2020. godine, ako je već rečeno da je te godine ostvaren kumulativni gubitak na nivou privrede. Radi se o uzorku preduzeća koja ispunjavaju uslove TBWB inicijative – najboljim crnogorskim preduzećima, koja su kumulativno i u kriznoj 2020. godini, ostvarila kumulativnu neto dobit u iznosu 56,6 miliona eura, a 50,87% te neto dobiti ostvarila su „ženska preduzeća”.

 

Svi navedeni nalazi iz analize, uključujući i znatno pozitivno odstupanje po pitanju učešća u neto dobiti 2020. godine, potvrđeni su i na uzorku preduzeća kvalifikovanih za učešće u projektu TWBM, uz jednu razliku – ukupni procenat ovih preduzeća nešto je veći. To govori da je procentualno više „ženskih preduzeća” zadovoljilo uslove projekta, odnosno da preduzeća u vlasništvu žena i preduzeća kojima upravljaju žene imaju bolje finansijske parametre od prosječnog crnogorskog preduzeća.
Gledano po djelatnostima, u 2021. godini žene su se najčešće bavile trgovinom – 30,61%, što je u skladu sa ukupnom strukturom crnogorske privrede. Nakon trgovine najzastupljenije su uslužne djelatnosti, odnosno segmenti: M – stručne, naučne i tehničke djelatnosti: 15,08%, I – usluge smještaja i ishrane: 11,62%, S – ostale usluge: 6,43%, C – prerađivačka industrija: 6,33%, građevinarstvo: 5,82% i administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti: 5,28%. Sve ostale djelatnosti zastupljene su sa manje od 5%.
Geografski gledano 40% „ženskih preduzeća” ima sjedište u Podgorici, u Nikšiću 9,05%, u Budvi 8,06%, Baru 7,95%… Najmanje „ženskih preduzeća” ima Gusinje – svega tri, odnosno 0,05%. Među regijama ističe se centralna, u kojoj je locirano 54% „ženskih preduzeća”, dok je u sjevernoj regiji prepoznato svega 14% „ženskih preduzeća”.

STRUKTURA „ŽENSKIH PREDUZEĆA” PO DJELATNOSTIMA I PO OPŠTINAMA U CRNOJ GORI

U finansijskom sektoru samo je jedna žena predsjednica upravnog odbora

Analiza o aktivnostima žena u biznisu u Crnoj Gori nije obuhvatila preduzeća iz sektora finansijskih usluga. Razlog za njihovo izuzimanje sadržan je u činjenici da su finansijski podaci, pokazatelji, te bilansi banaka, osiguravajućih kuća i mikrofinansijskih institucija po svojoj strukturi različiti i kao takvi neuporedivi sa preduzećima iz drugih djelatnosti. S obzirom na to, kao i na činjenicu da ta preduzeća nijesu toliko brojna, za ilustraciju rodne zastupljenosti u ovom sektoru BI Consulting uradio je tabelarni prikaz rodne distribucije ključnih upravljačkih funkcija u bankama, mikrofinansijskim institucijama i osiguravajućim društvima. Analiza je pokazala da nijedna od jedanaest licenciranih banaka nema ženu kao predsjednicu nadzornog odbora. Samo u jednoj MFI, od ukupno 28 posmatranih banaka, osiguravajućih društava i mikrofinansijskih institucija, žena je predsjednica upravnog odbora. Žene su u upravnim odborima tih finansijskih institucija u prosjeku zastupljene sa manje od 25%. Posmatrano sa stanovišta rodne ravnopravnosti pri distribuciji ključnih upravljačkih funkcija u finansijskom sektoru, navedeni podaci djeluju zaista obashrabrujuće.

(Visited 14 times, 1 visits today)