Snažna ženska poslovna zajednica za snažno društvo

U prethodnih pet godina ukupan broj ženskih preduzeća konstantno je rastao u apsolutnom broju. Radi se o jasnom nastavku trenda iz ranijih godina, pa je tako i u 2022. godini broj ženskih preduzeća u apsolutnim brojkama porastao: sa 6.066  (kraj 2021. godine) na 6.347  (kraj 2022. godine), što čini rast od 4,63%. Međutim, ako posmatramo rast broja svih preduzeća tokom 2022. godine, vidimo da je rast broja ženskih preduzeća znatno sporiji u odnosu na rast ukupnog broja preduzeća u Crnoj Gori – prošle godine ukupan broj preduzeća porastao je za čak 11,58%.

Taj sporiji rast direktno prouzrokuje znatan pad u učešću broja ženskih preduzeća. Tako je u 2022. godini zabilježen pad sa 21,63% na 20,28%. Pad u učešću ženskih preduzeća znači da među novim kompanijama postoji znatno manje učešće ženskih preduzeća u odnosu na njihovo učešće s kraja prošle godine, što je generalno zabrinjavajuće. Ovo posebno napominjem u svjetlu činjenice da bi rast učešća ženskih preduzeća i njihov broj među novootvorenim firmama trebalo da bude prilično iznad prosjeka.

Snaženje ženske poslovne zajednice i aktiviranje tog ekonomskog i društvenog potencijala nije samo pitanje žena – to je pitanje opšte društvene zajednice. Rast poslovne aktivnosti žena neće proizvesti pozitivne efekte samo na ženski dio zajednice – korist će imati društvo u cjelini. Razvoj ženske poslovne zajednice nije jedna akcija, jedna aktivnost ili intervencija. To je stalna tema, kontinuirani i ujedinjeni napor svih činilaca: države, poslovne zajednice, civilnih organizacija koje se bave ovim pitanjima, kao i svakog savjesnog pojedinca. U tom duhu i TWBM inicijativa nastavlja svoju misiju na ovom polju.

Kao i prethodne godine, osim što nastojimo da budemo platforma za prezentaciju individualnih postignuća ženskih preduzeća i aktivnosti institucija i organizacija koje kreiraju programe podrške, trudimo se da snaženju ženske poslovne zajednice damo poseban doprinos mjerenjem i analitičkim praćenjem promjena na tom polju.  S tim u vezi i ove godine pratili smo i analizirali kretanje broja ženskih preduzeća u prethodnih pet godina. Analizom su obuhvaćena sva ženska preduzeća, prepoznata primjenom međunarodne definicije MEST IWA 34, a koja su na vrijeme predala ispravan finansijski izvještaj za prethodne poslovne godine.

Analiza je pokazala da broj ženskih preduzeća raste u apsolutnom broju, ali da je njihovo učešće u ukupnom broju preduzeća sve manje, što je posljedica pada učešća kompanija kojima upravljaju žene. Distribucija preduzeća po djelatnostima nije se znatno  promijenila, dok je geografska distribucija blago promijenjena u korist južne regije. Ali krenimo redom.

U prethodnih pet godina ukupan broj ženskih preduzeća konstantno je rastao u apsolutnom broju. Radi se o jasnom nastavku trenda iz ranijih godina, pa je tako i u 2022. godini broj ženskih preduzeća u apsolutnim brojkama porastao: sa 6.066  (kraj 2021. godine) na 6.347  (kraj 2022. godine), što čini rast od 4,63%. Međutim, ako posmatramo rast broja svih preduzeća tokom 2022. godine, vidimo da je rast broja ženskih preduzeća znatno sporiji u odnosu na rast ukupnog broja preduzeća u Crnoj Gori – prošle godine ukupan broj preduzeća porastao je za čak 11,58%.

Taj sporiji rast direktno prouzrokuje znatan pad u učešću broja ženskih preduzeća. Tako je u 2022. godini zabilježen pad sa 21,63% na 20,28%. Pad u učešću ženskih preduzeća znači da među novim kompanijama postoji znatno manje učešće ženskih preduzeća u odnosu na njihovo učešće s kraja prošle godine, što je generalno zabrinjavajuće. Ovo posebno napominjem u svjetlu činjenice da bi rast učešća ženskih preduzeća i njihov broj među novootvorenim firmama trebalo da bude prilično iznad prosjeka.

U isto vrijeme učešće ženskih preduzeća u ostvarenim poslovnim prihodima blago raste, kao i učešće broja zaposlenih, što je takođe nastavak trenda odranije. Ovaj trend može se tumačiti kao snaženje uticaja, te ga u kontekstu sagledavanja snaženja žena i ženskih preduzeća možemo smatrati pozitivnim. Gledano u procentima, učešće u poslovnim prihodima i broju zaposlenih ipak je znatno manje od učešća u broju preduzeća, a razlog za to možemo prepoznati u činjenici da među ženskim preduzećima nema mnogo velikih i srednjih preduzeća.

Da bismo istraživali kretanje broja ženskih kompanija, posmatrali smo posebno dvije grupe preduzeća, koje prepoznaje definicija MEST IWA 34 – preduzeća u vlasništvu žena i preduzeća kojima upravljaju žene. Pojedinačno, na kraju 2022. godine u Crnoj Gori poslovalo je 4.186 firmi u vlasništvu žena i 2.161 preduzeće kojim upravljaju žene.

Posmatrajući zasebno ove dvije grupe preduzeća u posljednjih pet godina, vidimo da obje grupe rastu u apsolutnom broju. Pri tome, možemo zaključiti da rast kompanija u vlasništvu žena u najvećoj mjeri prati i rast ukupnog broja preduzeća, dok je rast kompanija kojima upravljaju žene znatno sporiji.

 

Posljedica takvog kretanja jeste to da je relativni udio preduzeća u vlasništvu žena u ukupnom broju kompanija prilično stabilan, za razliku od grupe preduzeća kojima upravljaju žene, koja je u znatnom padu. Zapravo, u negativnom kretanju ove grupe preduzeća prepoznajemo i ključni uzrok prethodno identifikovanog pada učešća ženskih preduzeća u ukupnom broju kompanija.

Distribucija prema djelatnostima gotovo je ista kao godinu ranije, što znači da i dalje najveći broj ženskih preduzeća posluje u sektoru usluga, među kojima se ističu trgovina, stručne, naučne i tehničke djelatnosti, usluge smještaja i ishrane, kao i ostale uslužne djelatnosti.

 

Znatnijih promjena u ključnim djelatnostima nije bilo, te je struktura ostala gotovo ista.

 

Distribucija ženskih preduzeća prema gradovima pokazuje visoku koncentraciju u glavnom gradu, u kome posluje nešto preko 40% svih ženskih preduzeća, dok prilično zaostaju Budva, Nikšić i Bar sa nešto preko 8%.

Posmatrajući prema regijama, došlo je do porasta broja ženskih preduzeća u južnoj regiji za 1,62%, a na račun smanjenja u sjevernoj regiji za 0,74% i u centralnoj regiji za 0,88%.

Imajući u vidu rezultate ovogodišnje analize, izveli smo moguću tezu i testirali je među brojnim sagovornicima. Nameće se nedvosmislen zaključak: moguće je da postojeći formati podrške ženskom biznisu i preduzetništvu više pogoduju i da su više usmjereni ka preduzećima u vlasništvu žena nego firmama kojima upravljaju žene. Ne umanjujući značaj rasta broja preduzeća u vlasništvu žena, kao pokazatelja snaženja ženske poslovne zajednice, iz iskustva znamo da postoje i slučajevi formalnog prenosa vlasništva na žene u cilju korišćenja programa podrške. Vrijedi istaći da tek pozicioniranje žena na rukovodeće pozicije i mjesta stvarnog poslovnog odlučivanja realno znači i stvarno njihovo učešće u poslovnim procesima. Imajući navedeno u vidu, i generalna preporuka TWBM inicijative za ovu godinu bila bi da se u nekoj narednoj reviziji postojećih programa podrške i u njihovoj pripremi veća pažnja usmjeri na preduzeća kojima upravljaju žene, s obzirom na to da su u tim firmama žene stvarno uključene u poslovne procese, iz kojih i proističe njihovo stvarno osnaživanje.

 

(Visited 13 times, 1 visits today)