„Ako hoćeš da živiš srećan život, veži ga za cilj, a ne za ljude ili stvari“, pročitah nekad. I jeste, mislim da je to dobar pravac. Možda bih umjesto srećan život kazala smislen život. Pa opet, da li je smisao života sreća ili je srećan život onaj koji je smislen? A možda ovdje i ne treba da zauzimamo strane. Možda mnogo češće u životu i u traganju za smislom ne treba zauzimati strane. Ali dobro je da vidimo.
Kada na drugoj strani vidim nepravdu, neravnopravnost, „nesnagu“ u borbi za elementarno ljudsko pravo, imam potrebu da istupim. Onako kako sam i onoliko koliko sam u datoj situaciji u prilici. I uopšte nije važno da li sam nekad i ja bila sa te druge strane. Snažno je osjećam. Vidim je. Osjećam ljudsku oba­vezu da nešto učinim za one koji ne umiju za sebe da se izbore, koji prihvataju nametnutost kao datost, često i ne uviđajući da to može da bude drugačije. Da mora da bude drugačije – ako jesmo ono što kažemo da jesmo: ljudi.
Potpuno razumijem i apsolutno podržavam stav da su znanje, sposobnost i umijeće krterijumi kojima se treba voditi kada biramo one koji će nas pre­dstavljati, koji će biti na čelu kompanija, institucija, državnih organa. Sasvim mi je primjereno da je prioritet sposobnost a ne rod. U društvima u kojima je civilizacija zaživjela, to je jedini ispravan put. U društvima u kojima se civilizacija bori za dah, to baš i nije tako. Mi smo ono društvo u kojem brat kaže da mu sestra uzima imovinu kada prihvata da naslijedi  dio porodičnog imetka koji je  jednak njegovom dijelu –  samo zato što je žena. Ako braća dijele imetak, to je u redu. Mi smo ono društvo u kojem je žena za isti posao koji obavlja muškarac plaćena manje. Mi smo ono društvo u kojem se kada žena pokreće biznis, čuje: a što će joj to, kao da kući nema obaveza preko glave. Tačno, ima. Za tačno tu količinu bremena, koje najčešće sama nosi, ženi je teže da se pozicionira na poslu. I biće tako sve dok muškarac ne preuzme jednak dio obaveza u porodici.
I ne – ja nisam bila obespravljena u podjeli porodične imovine, nisam bila ni manje plaćena, niti diskriminisana prilikom zapošljavanja zato što sam žena. Ali mnogo žena jeste. Ako su one, i ja sam.
Žena je ženi podrška. Žena je ženi snaga.
I muškarcu isto.