Rodna ravnopravnost ne može se postići dok muškarci ne preuzmu više odgovornosti u kući i dok kao društva ne osiguramo globalne sta­ndarde podrške porodici, kaže dr Maja Jovanović, sociološkinja, istraživačica, autorka i TEDx govornica. Ona smatra da je potrebna promjena korporativne kulture kako bi se rodna ravnopravnost podstakla na svim nivoima upravljanja. 
„Dugo sam mislila da je osnaživanje žena isključivo žensko pitanje i problem koji same moramo riješiti. Smatrala sam da mi žene moramo raditi na samopouzdanju i da će se to riješiti“, navela je Jovanović. Ona je pojasnila da je radeći na studiji o ženskom samopouzdanju – kojom se bavi već šest godina, došla do spoznaje da su se podaci o ravnopravnosti muškaraca i žena u domaćinstvu tek simbolično promijenili u posljednjih 20 godina. To ju je, kako dodaje, navelo na zaključak da istinske rodne ravnopravnosti ne može biti dok muškarci ne ʼzasuču rukaveʼ i ne počnu da dijele  kućne poslove sa ženama.
Jovanović objašnjava da se danas pitanje zastupljenosti i napredovanja žena na liderskim pozicijama više ne povezuje sa njihovim pristupom visokom obrazovanju, početnim pozicijama ili pozicijama u srednjem menadžmentu, već da se problem – tako­zvanog ʼuskog grlaʼ, javlja onda kada žene požele da napreduju do izvršnih pozicija u top-menadžentu.  
„Šta nam dostupni izvještaji pokazuju? Ukazuju nam na nedostatak sponzorstava i mentorstava za žene, na svakodnevni seksizam i na nedostatak balansa između privatnog i poslovnog života žene“, kazala je ona. 
Jovanović smatra da, iako su mentori često dostupni, nedostatak sponzora ostaje ozbiljna prepreka.
„Mentori vam mogu dati dobre savjete i pomoći vam da prevaziđete nesigurnosti. I to je sjajno. Ali ženama nedostaju sponzori – osobe koje su spremne da se zauzmu za njih i otvore im vrata ka prilikama koje oblikuju karijeru. Sponzori vas mogu angažovati, preporučiti vas ili pomenuti na mjestima do kojih vi još nijeste stigli“, pojasnila je ona, ističući kako joj je sponzorstvo njenog profesora omogućilo da ima posao deset godina bez potrebe za formalnim prijavljivanjem. 
Jovanovićeva ohrabruje mlade žene koje su na početku profesionalne karijere da razvijaju svoj stil liderstva i da se ne povinuju tradicionalnim muškim stilovima, koji njeguju takmičarski duh, agresivnost i nezavisnost u donošenju odluka.
„Muškarci dominiraju na svim poslovnim poljima. Ako smatrate da nijeste adekvatno predstavljene na pozicijama odlučivanja, ako u kompanijama u kojima radite ne postoje žene poput vas, ili žene koje su srećne sa svojim karijerama, onda to može biti znak da to nije prava pozicija za vas. Teško je preskočiti tu prepreku jer je proizašla iz muškog obrasca“, rekla je ona.
Prema njenim riječima, od liderki se očekuje da izgle­daju i zvuče kao muški lideri, dok se minimiziraju ženski atributi saosjećajnosti, inteligencije i spre­mnosti da se pomogne. Naglasila je važnost toga da žene formiraju svoju ʼzajednicuʼ istomišljenica, koja im može pružiti profesionalnu podršku i mentorstvo. 
Jedna od važnih poruka ženama, koju Jovanović često ponavlja na javnim nastupima, jeste da se manje izvinjavaju. „Izvinjenja stvaraju sumnju tamo gdje je nema. Žene se često izvinjavaju – za mjesto koje su zauzele, iskazano mišljenje, za neslaganje s nekim ili nečim, zbog drugačijeg stava… Nijesam zainteresovana za tu vrstu izvinjenja. Mene više interesuje pod kojim uslovima se žene izvinjavaju i kako se osjećaju zbog toga“, kazala je ona. 
Jovanović ukazuje i da se prema nalazima njene studije žene osjećaju dobro kada kažu ʼizviniʼ zbog nečega što su loše uradile, ali i da često riječ ʼizviniʼ upotrebljavaju i u situacijama na koje ne mogu uticati. „Moramo preispitati kada i zašto se izvinjavamo”, navela je ona.
Jovanović smatra da su savremene žene samouvjerene. „Apsolutno imaju samopouzdanja, ali se to njihovo samopouzdanje često pogrešno tumači – kao kompetetivnost, arogancija ili opasnost“. Takvo tumačenje samopouzdanja kod žena, koje i one nerijetko ističu, naziva seksizmom – to je poruka ženama da ostanu „male i skromne, da zadrže mišlje­nje za sebe, da budu poslušne“.   
„Ne prihvatam koncept skromnosti koji se sta­lno osna­žuje u knjigama, u medijima, u filmovima, u reklamama – da se od žena očekuje da budu skromne, ponizne. Takav pristup ne donosi dobro ženama“, kazala je ona.  
Jovanović kaže i da mediji imaju snažnu ulogu u oblikovanju ovih narativa. „Mediji igraju važnu ulogu u razbijanju ili održavanju svakodnevnog seksi­zma. Na primjer, način na koji se žene predstavljaju na konferencijama ili u medijima, koliko često ih oslovljavaju profesionalnim zvanjem u odnosu na muškarce, može imati veliki uticaj. Ukoliko mediji redovno izvještavaju i osvjetljavaju postojeće jezičke nejednakosti, to može doprinijeti promjeni percepcije i kulture, rekla je ona. 
Profesorica Maja, kako je Jovanović globalno poznata, kroz primjer svoje imigrantske porodice i ličnog putovanja ističe suštinu osnaživanja žena – kao osobinu koja se razvija kroz istrajnost, odlučnost, samopouzdanje, radnu etiku i inat.  
„Kao dijete imigranata i prva generacija rođena u Kanadi vrlo rano sam shvatila da nema puno vremena za igranje, odmaranje, hobije i da treba puno raditi. To su dupli poslovi, dodatni poslovi, dodatne smjene, noćne smjene – sve kako biste pomogli svojoj porodici“, navela je ona, pojašnjavajući da je od svojih roditelja naučila šta znače posvećenost i upornost, ali i da se do cilja stiže samo trudom i predanim radom.